Znacenje svega oko nas

Rodimo se...ucimo.. volimo..mrzimo..patimo.. uzivamo..trunemo.. umremo.. Na to se zivot svodi. Mi se ustvari rodimo da bi kasnije umrli! Mozda se ovo cini malo "glupo" neki vec zele prestati citati ali ja ih upravo zadrzavam. Je li vam ikad palo na pamet da vas mozda neko gleda dok ste sami? Dok hodate da li mozda neko iz ugla vreba i premislja se da nesto uradi? Svaki dan se susrecemo sa raznim strasnim slucajevima oko nas.. Neki pricaju kako vide duhove , kazemo da su ludi.. Mozda su bas oni ti koji su presli na neki nivo dalje i vide nesto za sta smo mi slijepi.. Da li je moguce da oduvijek takve stvari postoje? Ili je to samo dio nase maste..!? Mozda smo mi svi ludi ustvari... da li tamo negdje postoji neko veci od nas ko nas gleda i upravlja nama..jesmo li samo necija igracka.. zasto bi smo mi bas bili ti sa tom privilegijom da smo iznad svih, da smo dobili tu mogucnost da "zivimo" ..jeli ovo uoste zivot.. svaki dan se trudimo za necim boljim.. za sve sto se desi okrivimo nesto drugo jer nam je lakse.. sta ako je stvarno tamo negdje nesto drugo sto se poigrava sa nama. Kada umremo sta se desi? idemo negdje drugoo.. na neko bolje mijesto?... nestajemo... stajemo.. sta se desava? kako ljudi polude? postoji li sudbina?

DA LI SMO KAO DJECA SVIJESNI SVEGA OKO NAS?

Zavisi koliko ko od nas ima godina i kako stoji sa sjecanjem ali vjerujem da se svi sjecamo nekakvih svojih anegdota. Ja se u ovom trenutku mogu sijetiti i kako sam razmisljala u nekim momentima i zelim vam bar malo ukazati kako izgleda blistavi um dijeteta. Rodimo se neiskvareni i cisti, a sve ostalo dobijamo od okoline. Uzivamo u svemu sto nam se pruza i volimo sve oko nas. Ja kao dijete sam bila veoma vesela, stalno sam se smijala..bez obzira na moje imovinsko ili zdravstveno stanje. Tada je bila kriza u mojoj kuci slabo se imalo para, hranio me CRVENI KRST. Bilo nas je mnogo a tako malo prostora. Uz to sve bila sam mnogo bolozeljiva.. stalno sam kod doktora visila. No imala sam tu svoje sestre sa kojima sam zivila naucila sam da sve dijelimo i da prepustam nekada i njima stvari. Kada bi se svadjale govorile bi svoje misljenje tu nije bilo nikakve glume. Znam mislis bili smo dijeca zasto bi uopste i glumili.. E to je poenta price.. ja sam bila svijesna svega oko sebe kao i sva druga dijeca, kada bih vidjela nepravdu ukazala bih je otrcala bih osobi starijoj tu oko mene ali slabo su znali vjerovati, obicno kaze neka sine aj se ti igraj. Dobro ako njima nije bitno, a ja ih gledam kao uzor onda nije bitno ni meni. Osjecaj mrznje je postojao samo u slucajevima kada se na mene nepravda odnosi, tada vec postajem agresivna, a znamo sta slijedi kada je dijete agresivno. :) Kasa nesto uradim sakrivala sam se uvijek negdje no nakon nekog vremena bih se vratila. Bila sam sama svijesna osjecaja krvice, ali mi je bio nepoznat. Tek sam otkrivala nove emocije.. Izasla bih iz svoje "rupe" i suocila se sa kaznom dobrovoljno. Samo mi je bilo potrebno vremena da to rijesim sama sa sobom i shvatim da je pogresno i moram izaci i reci da sam kriva. Kao mali radimo mnoge gluposti, e radimo ih boga mi i kao veliki samo nam tad nema ko da stoji nad glavom i govori nego nam ljudi iza ledja pricaju. Sad to zovemo tracanje.  Kada bi se izderali na mene odma nakon neceg pocnem plakati, bijesniti i sve sta slijedi jer me strah i ne znam sta cu od sebe nisam josh uspijela da prihvatim sta se desava. Kao dijeci nam treba mnogo vise vremena da shvatimo neke stvari. Na sve oko sebe gledamo kako jeste, kazu da djeca imaju neki osjecaj da prepoznaju da li su ljudi dobri ili ne. Nije stvar u tome uoste, djeca gledaju punim ocima upijaju sve. Sve ih zanima oko njih, zasto je to tako i sto je neko bas to uradio, a ne kako neko drugi. Kada smo stariji mi vidimo ono sto zelimo i ono sto smo culi. Previse se trudimo ostaviti dobar svoj utisak ne obracajuci paznju kakav je taj drugi ustvari. Na kraju onda sudimo po tome kako je on nas prihvatio. Zar ne? Da se vratimo na sitne godine... sto smo stariji pocinjemo shvatati u kakvom se ustvari svijetu nalazimo. Primamo ogroman broj informacija i postupaka. Pocenjemo lagati,to smo naucili prvo. Vidimo na tv-u ili u kuci, kod starijeg brata/sestre kako muljaju. Mi sto sve shvatamo. Ugledamo kako je neko nesto uradio i samo je rekao nisam ja i ladno se izvuce. O da i ja to pokusam. I naravno uspije vam. Pocinje vam se svidjati! Jer vidite da tako svijet funkcionise . Nakon laganja dolaze i mnogo spletke, muljanje. Stariji to u nekim slucajevima primjete, dok su drugi prezauzeti sa nekimm drugim stvarima. No mi sto starimo sve se vise ucimo. Mi to zovemo iskustvo. Stariji ljudi su prozivjeli mau situacija i vec su se navikli na sve i oni znaju kako ce neko tamo reagovati u odredjenim situacijama jer su naucili. Pa oni neiskusni mladi cesto pogrijese. Sve je to dio procesa. Nikad se mi necemo promjeniti. Ako see to desi za to ce trebati milioni godina. Jera ko se mi rodimo cisti i s vremenom ucimo od ostalih i sklapamo se s okolinom samo se vrtimo u krug. Uvijek ce ovde biti pakosti i zavisti. Ljudi sve cine u strahu! Ali eto Bog nas je jednom potopio zbog iskvarenosti potopice nas opet!!